Iako dodaci prehrani ne mogu zamijeniti antibiotsku terapiju kada je ona neophodna, mogu predstavljati koristan dio preventivnog pristupa uz adekvatne higijensko-dijetetske mjere.
Piše : Mr.ph. Merima Đuzelić
Merima Đuzelić je magistrica farmacije sa četverogodišnjim radnim iskustvom u struci. Srednjoškolsko obrazovanje završila je u gimnaziji u Cazinu, nakon čega je upisala Medicinski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, odsjek Farmacija.
Ljubav prema farmaciji razvila je još tokom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, kada je pokazivala izraženo interesovanje za hemiju i učestvovala na brojnim takmičenjima iz ovog područja. Upravo ta radoznalost prema nauci i razumijevanju hemijskih procesa usmjerila je njen profesionalni put ka farmaciji.
Tokom studija posebno je uživala u praktičnom radu na farmaceutskim vježbama i izradi lijekova. Posebno interesovanje u farmaciji veže je za oblast hormonske terapije i liječenja hormonskih poremećaja. Svoj završni rad posvetila je temi istraživanja biljnih prekursora koji su doveli do razvoja metformina, jednog od najznačajnijih lijekova u terapiji šećerne bolesti.
Farmaciju doživljava kao dinamičnu nauku koja zahtijeva stalno usavršavanje i praćenje novih stručnih smjernica i istraživanja. Upravo zato kontinuirana edukacija predstavlja važan dio njenog profesionalnog razvoja, a u skorijoj budućnosti planira i upis specijalističkih studija kako bi dodatno produbila svoje znanje u oblasti farmacije.
Kroz svoj rad nastoji pacijentima na jasan i razumljiv način približiti farmaceutske savjete i informacije važne za očuvanje zdravlja.

Urinarne infekcije predstavljaju jedan od najčešćih razloga dolaska pacijenata u apoteku, posebno kada je riječ o ženama. Iako se većina nekomplikovanih infekcija uspješno liječi, problem nastaje kada se infekcije počnu ponavljati, što često dovodi do učestale upotrebe antibiotika. Posljednjih godina sve više pažnje posvećuje se antibiotskoj rezistenciji – pojavi kada bakterije postaju manje osjetljive na antibiotike koji su ranije bili efikasni. Upravo zbog toga savremeni pristup urinarnim infekcijama danas ne podrazumijeva samo liječenje akutne infekcije, već i fokus na prevenciju i smanjenje rizika od ponavljanja.
Zašto su urinarne infekcije tako česte?
Infekcije urinarnog trakta spadaju među najčešće bakterijske infekcije. Žene su posebno podložne zbog anatomskih karakteristika urinarnog sistema, kraće uretre, što bakterijama olakšava lakši ulazak u mokraćne puteve.
Najčešći uzročnik urinarnih infekcija je bakterija Escherichia coli (E. coli), odgovorna za veliki broj slučajeva akutnog cistitisa. Kod određenog broja pacijenata infekcije se vraćaju više puta godišnje, što značajno utiče na kvalitet života, svakodnevno funkcionisanje i povećava potrebu za čestim uzimanjem antibiotika. Recidivirajuće urinarne infekcije obično se definišu kao dvije ili više infekcija u šest mjeseci, odnosno tri ili više infekcija tokom jedne godine.
Antibiotska rezistencija – rastući zdravstveni problem
Antibiotici su decenijama predstavljali osnovu liječenja bakterijskih infekcija. Međutim, njihova prekomjerna i neracionalna primjena doprinijela je razvoju rezistentnih bakterijskih sojeva. Kod urinarnih infekcija problem postaje posebno izražen zbog česte empirijske primjene antibiotika, samoinicijativnog uzimanja terapije, nepravilnog trajanja liječenja i
ponavljanih terapija bez mikrobiološke potvrde infekcije. Zbog toga se danas sve više naglašava važnost preventivnih mjera i racionalne primjene antibiotika.
Zašto dolazi do ponavljanja infekcija?
Razlozi ponavljanja urinarnih infekcija često su međusobno povezani. Nedovoljan unos tečnosti, zadržavanje mokraće, seksualna aktivnost, hormonalne promjene, ali i poremećaj vaginalne i crijevne mikrobiote mogu povećati rizik od razvoja infekcija.
Poseban značaj ima sposobnost bakterije E. coli da se veže za ćelije mokraćnog sistema pomoću specifičnih proteinskih struktura, čime se olakšava kolonizacija i razvoj infekcije.
D-manoza u prevenciji recidivirajućih infekcija
D-manoza je jednostavni šećer koji nakon oralne primjene brzo se apsorbuje, a najvećim dijelom izlučuje putem urina, gdje ostvaruje svoje djelovanje. Za razliku od antibiotika, D-manoza ne uništava bakterije direktno, već mehanički otežava njihovo vezivanje za sluznicu urinarnog trakta. Slobodna D-manoza prisutna u urinu veže se za strukture na bakteriji E. coli, čime bakterije lakše bivaju eliminisane mokrenjem. Na taj način može doprinijeti smanjenju rizika od razvoja i ponavljanja infekcija.
Dodatna prednost D-manoze jeste činjenica da njen mehanizam djelovanja ne doprinosi razvoju antibiotske rezistencije, zbog čega se sve češće koristi kao dio preventivnog pristupa kod osoba sklonih učestalim urinarnim infekcijama. Dosadašnje studije ukazuju na potencijalnu korist D-manoze kod određenog broja pacijentica, posebno u smanjenju učestalosti recidiva i produženju perioda bez simptoma.

Brusnica, probiotici i značaj mikrobiote
Pored D-manoze, u prevenciji urinarnih infekcija često se koriste i preparati brusnice, probiotici te preparati za očuvanje vaginalne mikrobiote. Brusnica sadrži proantocijanidine koji mogu otežati vezivanje bakterija za epitel mokraćnog sistema, dok određeni probiotski sojevi mogu doprinijeti održavanju fiziološke mikrobiote i smanjenju rizika od kolonizacije patogenim bakterijama. Sve više pažnje posvećuje se upravo ulozi mikrobiote u očuvanju zdravlja urinarnog i genitalnog sistema, naročito kod žena sa čestim recidivima infekcija.
Iako dodaci prehrani ne mogu zamijeniti antibiotsku terapiju kada je ona neophodna, mogu predstavljati koristan dio preventivnog pristupa uz adekvatne higijensko-dijetetske mjere.
Značaj farmaceutskog savjetovanja
Farmaceut ima izuzetno važnu ulogu u edukaciji pacijenata o pravilnoj primjeni antibiotika, prepoznavanju simptoma koji zahtijevaju pregled ljekara i savjetovanju o preventivnim mjerama. Posebno je važno ukazati na rizike samoinicijativnog uzimanja antibiotika i nepotpunog provođenja terapije, ali i educirati pacijente o značaju prevencije i očuvanja zdravlja urinarnog sistema. Važno je upozoriti pacijente da simptomi poput povišene temperature, prisustva krvi u urinu, jakih bolova ili infekcija u trudnoći zahtijevaju ljekarsku procjenu i odgovarajuću terapiju. Pored primjene dodataka prehrani, značajnu ulogu u prevenciji imaju i adekvatan unos tečnosti (1,5 L dnevno), redovno pražnjenje mokraćne bešike, pravilna intimna higijena te očuvanje vaginalne i crijevne mikrobiote.
Zaključak
Recidivirajuće urinarne infekcije predstavljaju čest i iscrpljujući problem koji značajno utiče na kvalitet života i dovodi do učestale upotrebe antibiotika. U vremenu rastuće antibiotske rezistencije, prevencija postaje jednako važna kao i samo liječenje infekcije.
Savremeni pristup uključuje kombinaciju higijensko-dijetetskih mjera, očuvanja mikrobiote i primjene preparata poput D-manoze i brusnice, koji mogu pomoći u smanjenju rizika od ponavljanja infekcija bez doprinosa razvoju rezistencije.
Pravovremeno farmaceutsko savjetovanje i individualizovan pristup pacijentu imaju važnu ulogu u očuvanju zdravlja urinarnog sistema i racionalnijoj primjeni antibiotika.