Nauka traži preciznost i strpljenje, edukacija traži jasnoću i energiju, a poduzetništvo brzinu donošenja odluka i toleranciju na neizvjesnost.

Intervju: Doktor farmaceutskih nauka, Una Suljić Fatić, spec.med. biohemije i lab. dijagnostike, osnivačica brenda „Mello“, osnivačica Personal SkinLab-a u Sarajevu

---

Una Suljić Fatić je uspješna liderica koja djeluje na više profesionalnih polja, spajajući nauku, akademski rad, poduzetništvo i javnu funkciju. Kao najmlađi doktor nauka u Bosni i Hercegovini, te specijalistica medicinske biohemije i laboratorijske dijagnostike, od samog početka karijere postavila je visoke standarde izvrsnosti koje i danas dosljedno slijedi.

Profesionalno angažovana je kao predavač na Fakultetu farmacije Univerziteta u Tuzli, gdje doprinosi obrazovanju i razvoju budućih zdravstvenih stručnjaka. Pored akademske karijere, član je upravnog odbora JU Apoteke Sarajevo, gdje aktivno učestvuje u procesima od značaja za zdravstveni sistem.

Njena poduzetnička strana ogleda se kroz osnivanje bosanskohercegovačkog brenda prirodne kozmetike i proizvodnje „Mello“, kojim promoviše spoj prirodnih sastojaka, naučnog pristupa i savremenih standarda u njezi i proizvodnji. Una Suljić Fatić predstavlja primjer savremene žene koja uspješno balansira između profesionalnih izazova i ličnih vrijednosti, gradeći karijeru u kojoj se isprepliću znanje, odgovornost i inovativnost.

Savremeni farmaceut danas više nije vezan isključivo za laboratorij ili apoteku – njegova uloga sve više uključuje inovacije, edukaciju i poduzetništvo. O tome najbolje govori primjer Une Suljić Fatić, koja je svoju karijeru izgradila na spoju nauke i biznisa. Kao najmlađi doktor nauka u BiH, predavačica i osnivačica vlastitog brenda, ona pomjera granice tradicionalne farmaceutske profesije. U ovom intervjuu otkriva kako izgleda put od nauke do tržišta i koliko je farmaceut spreman za poduzetničke izazove.

Vaš profesionalni put obuhvata nauku, edukaciju i poduzetništvo – šta Vas je u početku motivisalo da izađete iz okvira klasične farmaceutske karijere?

U početku je to bila kombinacija medicine I ekonomoije i osjećaja da klasična farmaceutska praksa, iako izuzetno važna, ne pokriva cijeli potencijal u farmacije I onoga što znanje iz farmacije može ponuditi. Rad u struci mi je dao čvrste temelje od 2014 godine nakon završenog master studija , ali sam vrlo brzo uočila da želim nastaviti dalje te upisala doktorski studij na Univerzitetu u Sarajevu jer sam uočila jaz između teorije, individualnih potreba pacijenata i stvarnih rješenja na tržištu. Motivacija je dodatno rasla kroz direktan kontakt s ljudima – vidjeti koliko personalizirani pristup, edukacija i pravilno formulisan preparat mogu napraviti razliku. To me prirodno povelo ka edukaciji i razvoju vlastitih formulacija, gdje mogu spojiti nauku, praksu i kreativnost. Poduzetništvo nije došlo kao plan, nego kao logičan nastavak – potreba da ideje pretvorim u konkretne proizvode i projekte koji imaju stvaran uticaj. U suštini, izlazak iz okvira nije bio bijeg od farmacije, nego njeno proširenje.

Koliko je bilo izazovno graditi karijeru u više različitih oblasti istovremeno i da li je bilo trenutaka kada ste sumnjali u taj put?

Bilo je izazovno – i to ne na način koji se vidi spolja. Najveći izazov nije bio u samom radu u više oblasti farmacije, nego u stalnom fokusu i održavanju istog na svakom polju. Nauka traži preciznost i strpljenje, edukacija traži jasnoću i energiju, a poduzetništvo brzinu donošenja odluka i toleranciju na neizvjesnost. Uskladiti te ritmove nije uvijek jednostavno I traži uvijek dodatni napor da bih smo uspjeli stići sve.

Sumnje su se javljale, posebno u fazama kada smo umorni, ali je prilično realan dio procesa. Ali s vremenom postane jasnije da upravo ta želja da napravite nešto sasvim drugačije daje prednost – omogućava širu sliku, bolju povezanost znanja i veću fleksibilnost u rješavanju problema.
Umjesto da gledam na to kao na rasipanje energije, počela sam to posmatrati kao izgradnju vlastitog puta znanja i iskustva. U tom trenutku i sumnje dobiju drugačiju ulogu – više kao signal za prilagođavanje, nego kao razlog za odustajanje. A ja sam neko ko neodustaje.

Kako izgleda Vaš svakodnevni balans između poslovnih obaveza i privatnog života, i šta Vam pomaže da ostanete fokusirani i dosljedni?

Iskreno, “savršeni balans” ne postoji u svakom danu – više je riječ o balansu kroz period, kroz svaki novi dan. Nekad je fokus više na poslu, posebno kada su projekti u intenzivnoj fazi, a nekad svjesno usporim i dam prioritet privatnom životu. Ono što je važno jeste da to nije haotično, nego svjesno raspoređeno.

U svakodnevici mi pomaže jasna struktura: planiranje dana unaprijed, definiranje 2–3 ključna prioriteta i prihvatanje da sve ne mora biti završeno odmah. Tako izbjegavam rasipanje energije na nebitne stvari. Također, učila sam postavljati granice – i prema drugima i prema sebi, što je često teži dio. Učim i dan danas da je Ne nekada i najbolja opcija zbog vlastitog mira.

Fokus održavam kroz rutine koje nisu nužno komplikovane: blokovi vremena bez distrakcija, kratke pauze za reset i fizička aktivnost, koja mi je jako važna za mentalnu jasnoću.

Dosljednost dolazi više iz discipline nego iz motivacije – motivacija varira, ali male navike koje se ponavljaju svaki dan prave razliku.

Privatni život štitim tako što mu dajem jednaku važnost kao i poslovnim obavezama. Kada se tako postavi, balans prestaje biti nešto što se pokušava dostići i postaje nešto što se aktivno gradi. Iz dana u dan vidimo gdje smo i šta smo uradili i na koji način, te da u nekim momentim ne možete iz svoje kože. Godinama sam se budila sa odrđenim pritiscima koji su n kraju sami prošli, jer sam danas svjesna činenjice da ne možemo uticati svaku situaciju.

Koliko farmaceutsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini priprema mlade stručnjake za poduzetništvo i tržište, a ne samo za rad u apoteci ili laboratoriji?

Ako ćemo iskreno – još uvijek nedovoljno. Farmaceutsko obrazovanje u BiH daje vrlo čvrstu naučnu osnovu i to je njegova velika prednost, ali je i dalje primarno usmjereno na tradicionalne karijerne puteve: apoteku, laboratorij, regulatorni sektor. Segment poduzetništva, tržišnog razmišljanja i razvoja proizvoda često ostaje u drugom planu ili se dotiče površno zbog same dinamike studija.

Studenti izlaze sa znanjem šta je supstanca, kako djeluje i kako se formulira u teoriji, ali rjeđe uče kako od toga napraviti proizvod koji ima tržišnu vrijednost – od ideje, preko validacije, do plasmana. Nedostaje više praktičnih uvida u:

• razvoj i pozicioniranje proizvoda
• regulatorne zahtjeve u realnom poslovnom kontekstu
• marketing i komunikaciju u zdravstvu
• finansijsku održivost i vođenje biznisa

Zbog toga mnogi mladi farmaceuti imaju potencijal, ali ne i dovoljno samopouzdanja da izađu iz klasičnih okvira.

S druge strane, to ne znači da je sistem prepreka – više je ograničen okvir. Oni koji žele ići u poduzetništvo to mogu, ali često kroz dodatno samostalno učenje, praksu i povezivanje s industrijom.

Idealno bi bilo vidjeti više interdisciplinarnog pristupa: saradnju sa ekonomskim i tehnološkim fakultetima, rad na stvarnim projektima, pa čak i simulacije pokretanja vlastitog proizvoda. Farmacija kao struka ima ogroman poduzetnički potencijal – samo ga obrazovni sistem još uvijek ne koristi u potpunosti.

Šta Vas je motivisalo da pokrenete vlastiti brend prirodne kozmetike i koliko je naučna podloga bila ključna u tom procesu?

Motivacija nije došla iz želje da “imam brend”, nego iz vrlo konkretne vlastite potrebe za proizvodom koji može nakon poroda pomoći meni i mojoj djevojčici. Stalno sam viđala u praksi – ljudi traže učinkovite, ali istovremeno blage i razumljive proizvode, a tržište je često ili previše agresivno formulisano ili marketinški “prirodno” bez stvarnog pokrića. Taj nesklad između obećanja i realnog efekta bio je glavni okidač.

Tako je ideja brenda nastala više kao rješenje nego kao ambicija.

Naučna podloga je bila ključna, ali ipak nije dovoljno samo “znati sastav”; važno je razumjeti koncentracije, stabilnost, kompatibilnost sirovina, ali i granicu između onoga što je dokazano i onoga što je samo trend. Upravo tu nauka pravi razliku između proizvoda koji lijepo zvuči i onog koji zaista daje rezultat.

Morala sam naučiti kako komunicirati vrijednost proizvoda, kako ga pozicionirati i kako ga učiniti dostupnim krajnjem korisniku. Tek kombinacija dva svijeta – nauke i tržišta – daje smislen i održiv brend.

Koliko je izazovno razvijati proizvod koji mora zadovoljiti i naučne standarde i očekivanja tržišta?

Jako je zahtjevno jer se ta dva kriterija često se ne kreću u istom smjeru, barem na prvi pogled. Naučni standard traži dokazivost, stabilnost, sigurnost i jasno razumijevanje mehanizma djelovanja. Tržište, s druge strane, traži brz efekt, jednostavnu komunikaciju i često “wow” doživljaj već nakon prvih korištenja, što nije cilj za održivi brend nego proizvod koji će ostati na tržištu duže i pokazati svoje benefite na pravi način.

Izazov nastaje upravo u tom prostoru između: kako formulirati proizvod koji je metodološki ispravan i dugoročno učinkovit, ali i dovoljno “razumljiv” i privlačan korisniku.

Dodatno, u kozmetici postoji i veliki pritisak trendova. Određene sirovine ili tvrdnje postanu popularne, ali to ne znači nužno da su optimalne u svakoj formulaciji. Tu je ključno ostati dosljedan naučnom pristupu i ne žrtvovati kvalitet radi tržišne privlačnosti.

S druge strane, tržište ima svoju logiku i ne može se ignorisati. Ako proizvod nije razumljiv, ako nema jasnu svrhu ili ako ne komunicira benefit, teško će doći do korisnika – bez obzira koliko je dobro formulisan.

Gdje vidite najveće greške koje farmaceuti prave kada pokušaju ući u poduzetničke vode?

Najčešća greška je pretpostavka svih farmaceuta da je stručno znanje samo po sebi dovoljno da proizvod ili posao uspije. Farmaceut ima snažnu naučnu osnovu, ali poduzetništvo traži još nekoliko paralelnih kompetencija koje se ne podrazumijevaju: razumijevanje tržišta, komunikaciju s korisnikom, finansijsku održivost i sposobnost brzog prilagođavanja.

Druga česta greška je preveliko oslanjanje na “perfekciju formulacije”. U praksi, proizvod ne propadne zato što nije laboratorijski idealan, nego zato što nije dovoljno jasan, dostupan ili pozicioniran za stvarnog korisnika.

Treći problem je nedovoljno testiranje ideje prije ulaganja u razvoj. Mnogi krenu direktno u proizvodnju bez validacije da li zaista postoji potreba, kako korisnik percipira rješenje i koliko je spreman platiti za njega. To kasnije dovodi do proizvoda koji su “stručno ispravni”, ali tržišno neodrživi. Tu je i jedna suptilnija zamka – podcjenjivanje komunikacije. Farmaceuti često misle da će kvalitet “govoriti sam za sebe”, ali tržište ne funkcioniše tako. Ako se vrijednost ne zna jasno objasniti, proizvod ostaje nevidljiv.

Koliko je danas važno da farmaceut razumije marketing, brendiranje i komunikaciju s potrošačima?

Danas je to praktično postalo dio osnovne profesionalne pismenosti u svakoj branši. Farmacija više nije samo “stručna isporuka znanja o lijeku ili preparatu”. Kupac je danas informisan, izložen ogromnoj količini sadržaja i vrlo često sam donosi odluke prije nego što uopće uđe u apoteku ili kontaktira stručnjaka. U takvom okruženju, farmaceut koji ne razumije komunikaciju i percepciju korisnika gubi dio relevantnosti, čak i ako ima vrhunsko stručno znanje.

Marketing i brendiranje u ovom kontekstu ne znače manipulaciju, nego jasno i odgovorno prevođenje nauke u razumljiv jezik. To uključuje: kako objasniti djelovanje proizvoda bez pretjerivanja, kako postaviti realna očekivanja, i kako izgraditi povjerenje kroz dosljednost, a ne kroz agresivna obećanja. Brendiranje je posebno važno jer ono zapravo komunicira kredibilitet. U moru sličnih proizvoda i informacija, korisnik često ne bira samo na osnovu sastava, nego na osnovu osjećaja sigurnosti i povjerenja koje brend gradi, ali i vizualnog identiteta proizvoda i onoga što vidi na policama.

Farmaceut koji razumije ove principe može mnogo bolje uticati na zdravstveno ponašanje ljudi – bilo kroz edukaciju, savjetovanje ili razvoj proizvoda. Zato bih rekla da marketing i komunikacija danas nisu “dodatna vještina”, nego sinergija između nauke i stvarnog života pacijenta ili potrošača.

Kako razlikovati kvalitetan, naučno utemeljen proizvod od onog koji se oslanja isključivo na trend i marketing, posebno u segmentu prirodne kozmetike?

U prirodnoj kozmetici ta razlika se često namjerno zamagljuje, pa je korisno gledati nekoliko konkretnih “signala”, a ne samo marketinške tvrdnje na ambalaži.

Prvi i najvažniji je INCI lista (sastav). Kvalitetan, naučno utemeljen proizvod obično ima jasnu, transparentnu i logičnu strukturu formulacije: aktivne supstance su prepoznatljive, raspoređene u realnim koncentracijama i imaju smislenu funkciju u sistemu (npr. hidratacija, barijerna podrška, antiinflamatorno djelovanje). Kod trendovskih proizvoda često dominiraju “marketinški atraktivni” ekstrakti visoko na listi, ali bez realnog farmakološkog ili kozmetičkog efekta u toj koncentraciji.

Drugi znak je prisustvo stabilnog sistema formulacije. Naučno utemeljeni proizvodi imaju konzervanse, emulgatore i pomoćne supstance koje osiguravaju stabilnost i sigurnost. Kod “čisto prirodnih” proizvoda često se izbjegava ova činjenica u komunikaciji, iako bez toga proizvod nije ni stabilan ni mikrobiološki siguran. Odsustvo tog dijela informacije je često problem.

Treći aspekt je način na koji se komuniciraju tvrdnje. Naučno utemeljen proizvod koristi realne, mjerljive i umjerene tvrdnje (npr. “pomaže u hidrataciji”, “podržava kožnu barijeru”), dok trendovski proizvodi često koriste apsolutne ili emotivne formulacije poput “detoks”, “potpuna regeneracija”, “brisanje bora” bez jasnog mehanizma ili dokaza.

Četvrto je prisustvo ili odsustvo referenci na studije i mehanizme djelovanja. Ne mora svaki proizvod imati kliničko ispitivanje, ali ozbiljni brendovi obično mogu objasniti zašto su odabrali određene sirovine i kako one funkcionišu na nivou kože. Ako toga nema i sve se svodi na “prirodno je dobro”, to je više marketinški nego naučni pristup.

Ukratko, nije problem u tome da li je nešto “prirodno”, nego da li je formulacija dobra, stabilna i dobro objašnjena kupcu – ili se oslanja na dojam i trenutni trend.

Koji bi bio Vaš savjet farmaceutima koji razmišljaju o pokretanju vlastitog biznisa, ali još uvijek nemaju hrabrosti napraviti prvi korak?

Mnogi farmaceuti ostanu u fazi “razmišljanja” jer pokušavaju da unaprijed imaju savršen plan, a poduzetništvo u praksi rijetko počinje savršeno definisano.

Ključno je prihvatiti da se biznis ne gradi odjednom, nego postepeno uz stalnu edukaciju. Umjesto velikog skoka, mnogo je realnije krenuti s malim testom ideje: jedan proizvod, jedna usluga, jedan segment tržišta. To smanjuje rizik i istovremeno daje stvarne povratne informacije koje nijedna teorija ne može zamijeniti.

Druga važna stvar je razdvojiti stručni identitet od poslovnog straha. Kao farmaceut već imate znanje koje je temelj, ali poduzetništvo traži dodatne vještine koje se ne očekuju da već imate – one se uče kroz proces.

Također, bitno je promijeniti način na koji gledamo na greške. U kliničkom okruženju greška je nešto što se izbjegava po svaku cijenu, dok je u poduzetništvu greška često izvor najbržeg učenja. Bez tog pomaka u razmišljanju, prvi korak uvijek djeluje previše rizično.

I možda najvažnije: čekanje “idealnog trenutka” obično znači odgađanje koje nema cilj.

U praksi, većina uspješnih priča ne počinje sa sigurnošću, nego sa odlukom da se ideja provjeri u stvarnosti umjesto da ostane samo u planu i maštanju.

I na kraju trebamo se odvojiti od straha, krenuti, učiti, padati i ustajati, ali ostati dosljedni sebi u svakom segmentu.