Umor i slabost nisu uvijek posljedica nedostatka vitamina B12, zbog čega je važno izbjeći rutinsko preporučivanje suplemenata bez jasne indikacije ili laboratorijske potvrde.
Piše: Nevena Pejanović, mag. pharm.
Osnovne karakteristike vitamina B12
Vitamin B12 (kobalamin) je esencijalni hidrosolubilni vitamin koji ljudski organizam ne može proizvesti samostalno, a ključan je za normalno funkcioniranje živčanog sustava, formiranje eritrocita i sintezu DNK. Uglavnom se unosi hranom životinjskog porijekla (meso, riba, jaja, mliječni proizvodi).
Vitamin B12 jedna je od najvećih i strukturno najsloženijih nepolimernih biomolekula opisanih u prirodi. Pošto sadrži kobaltov atom dobio je ime (cijano)kobalamin, a prisustvo kobalta je vrlo bitno za biološku aktivnost. Cijanokobalamin prolazi kroz niz složenih enzimskih pretvorbi tijekom unutarstanične obrade u ljudskim stanicama i na kraju se pretvara u dva aktivna oblika: metilkobalamin koji sudjeluje u sintezi DNK i metabolizmu homocisteina; i adenozilkobalamin koji je važan za metabolizam masnih kiselina i proizvodnju energije.
Deficit vitamina B12 i terapijski pristupi
Nedostatak vitamina B12 često je stanje koje se može manifestirati nespecifičnim kliničkim značajkama (umor i slabost, vrtoglavica, trnci u šakama i stopalima, poteškoće s koncentracijom, zaboravnost, promjene raspoloženja), a u teškim slučajevima i neurološkim ili hematološkim abnormalnostima. Budući da kasno uspostavljanje dijagnoze može rezultirati potencijalno teškim komplikacijama, nedostatak vitamina B12 mora se rano dijagnosticirati i odgovarajuće liječiti.
Rizik od nedostatak vitamina B12 javlja se kod određenih grupa pacijenata: vegetarijanaca i vegana, starijih osoba, osoba koje kronično konzumiraju alkohol, pacijenata na dugotrajnoj terapiji metforminom, inhibitorima protonske pumpe, blokatorima h2 receptora, kod pacijenata sa gastrointestinalnim bolestima te pacijanata kod kojih je učinjena resekcija želuca ili crijeva.
Intramuskularne injekcije bile su glavni oslonac liječenja, ali danas znamo da suplementacija oralnim oblicima može biti jednako učinkovita u mnogim slučajevima. Oralna primjena visokih doza vitamina B12 (1 do 2 mg dnevno) jednako je učinkovita kao i intramuskularna primjena za ispravljanje anemije i neuroloških simptoma. Intramuskularna terapija dovodi do bržeg poboljšanja i treba je razmotriti kod pacijenata s teškim nedostatkom ili teškim neurološkim simptomima. Brzina apsorpcije poboljšava se suplementacijom pa bi stoga pacijenti stariji od 50 godina i vegani ili strogi vegetarijanci trebali konzumirati hranu obogaćenu vitaminom B12 ili uzimati dodatke vitamina B12.
Farmaceut kao ključna osoba u prepoznavanju rizičnih pacijenata
Sve veća dostupnost dodataka prehrani i popularnost vitamina B12 doveli su do toga da pacijenti često samoinicijativno započinju suplementaciju, najčešće zbog umora, iscrpljenosti ili osjećaja manjka energije. Upravo zbog toga uloga farmaceuta danas nadilazi samo izdavanje preparata i farmaceut postaje važna karika u prepoznavanju pacijenata kod kojih postoji stvarni rizik od deficita vitamina B12.
Tijekom razgovora u ljekarni moguće je prepoznati faktore koji mogu ukazivati na povećanu vjerojatnost nedostatka vitamina B12. Rutinski laboratorijski screening odraslih osoba bez faktora rizika se ne preporučuje. Međutim, obradu treba razmotriti kod pacijenata s jednim ili više faktora rizika, kao što su resekcije želuca ili tankog crijeva, upalna bolest crijeva, primjena metformina dulje od četiri mjeseca, primjena inhibitora protonske pumpe ili blokatora histaminskih H2 receptora dulje od 12 mjeseci, vegani ili strogi vegetarijanci te odrasli stariji od 75 godina.
Pored procjene faktora rizika, farmaceut ima važnu ulogu u edukaciji pacijenata o racionalnoj suplementaciji. Umor i slabost nisu uvijek posljedica nedostatka vitamina B12, zbog čega je važno izbjeći rutinsko preporučivanje suplemenata bez jasne indikacije ili laboratorijske potvrde.
Suvremen pristup podrazumijeva individualizirano savjetovanje, prepoznavanje simptoma koji zahtijevaju dodatnu medicinsku obradu, ali i pružanje jasnih informacija o pravilnoj primjeni preparata, očekivanim efektima terapije i razlikama između oralne i parenteralne suplementacije.
U vremenu kada pacijenti sve češće informacije o suplementima pronalaze na društvenim mrežama, stručan savjet farmaceuta ima značajnu ulogu u sprečavanju nepotrebne i neracionalne upotrebe vitamina i dodataka prehrani.
Pravovremeno prepoznavanje rizičnih pacijenata i racionalna suplementacija predstavljaju važan segment suvremene farmaceutske i medicinske prakse.