Autoimune dijagnoze i suplementacija: Granica između imunostimulacije i bezbjednosti pacijenta

Racionalni pristup primjeni dodataka prehrani u uslovima hiperaktivnog ili kompromitovanog imunološkog odgovora.

Piše: mr. pharm. Dragana Pijunović


U svakodnevnoj farmaceutskoj praksi i dinamici rada, komercijalni ciljevi i rutinski pristup mogu
dovesti do previda ključnih patofizioloških specifičnosti pacijenata. Glavni cilj ovog teksta jeste
da skrene pažnju kolegama u apotekama na neophodnost opreza i dodatne provjere prilikom
izdavanja suplemenata imunokompromitovanim pacijentima i osobama sa kompleksnim
imunološkim poremećajima, gdje primjena adekvatnih preparata zahtijeva striktno razumijevanje
djelovanja aktivnih komponenti.

Imunostimulacija vs. Imunomodulacija

Osnovna patofiziološka odlika autoimunih stanja jeste hiperaktivnost i disregulacija imunološkog
sistema. Primjena klasičnih imunostimulansa kod ovakvih pacijenata nosi direktan rizik od
egzacerbacije bolesti (tzv. flaring efekat) i potencijalnog narušavanja kontrole uspostavljene
redovnom imunosupresivnom ili imunomodulatornom terapijom. Za razliku od stimulacije, cilj
kod autoimuniteta jeste očuvanje remisije i regulacija imunološkog odgovora bez njegovog
dodatnog ekscitiranja.

Rizici primjene biljnih imunostimulansa kod osjetljivih grupa

U narodu postojano vlada zabluda da su biljni preparati po pravilu bezbjedni. Međutim, pojedini
biljni imunostimulansi posjeduju snažno biološko djelovanje i praktično su kontraindikovani kod
imunokompromitovanih pacijenata i osoba sa autoimunim dijagnozama kao što su sistemski
lupus eritematodes (SLE), reumatoidni artritis, Hashimotov tireoiditis, multipla skleroza i
Sjogrenov sindrom.

Poseban oprez i izbjegavanje savjetuju se kod primjene sljedećih supstanci:
Ehinacea (Echinacea purpurea) – stvara izraženu stimulaciju nespecifičnog imuniteta i
aktivaciju makrofaga.
Astragalus i Ashwagandha – biljni adaptogeni sa potencijalom jačanja T-ćelijskog
odgovora.
Spirulina i pojedine medicinske gljive – komponente bogate beta-glukanima i
polisaharidima koji mogu potaknuti produkciju proinflamatornih citokina.

Pregled kategorija suplementacije i kliničkih opreza

Smjernice za farmaceutsku praksu

Prilikom izdavanja suplemenata imunokompromitovanim pacijentima i osobama sa
autoimunim oboljenjima primjenjuje se isključivo racionalna suplementacija usmjerena na
nadoknadu dokazanih deficita i protuupalnu podršku:
Fiziološko doziranje: Primjena vitamina D3, Cinka i Selena striktno u fiziološkim
dozama.
Protuupalna podrška: Primjena kvalitetnih Omega-3 masnih kiselina radi podrške
remisiji.
Individualizovana procjena: Obezbijediti da se prije izdavanja svakog suplementa
provjeri osnovna dijagnoza i postojeća terapija pacijenta.

Izvori i literatura:

  1. Zha M, Ding DD. “Immunoglobulin A vasculitis and pustular psoriasis precipitated by Tawon
    Liar: a case report.” Journal of Medical Case Reports, 2025. DOI: 10.1186/s13256-025-05167-5
  2. U.S. Food and Drug Administration (FDA). “Pain and Arthritis Products Containing Hidden
    Ingredients.” fda.gov

Napomena: Ovaj tekst je namijenjen edukaciji zdravstvenih radnika i ne predstavlja zamjenu za
individualnu kliničku procjenu. Za savjete o konkretnoj terapiji pacijent treba da se obrati svom
ljekaru ili farmaceutu.