Hormoni, inzulin i kilogrami: Šta nam tijelo zapravo pokušava reći i kada suplementi mogu pomoći?

Piše: Nedžmina Ohran-Neradin , mr.ph.


Kada žena primijeti da sve teže gubi kilograme, da ima izraženiju želju za slatkim, oscilacije u energiji, neredovan menstrualni ciklus ili osjećaj da njen organizam više ne reaguje na promjene kao ranije, prva pomisao često je da je problem u prehrani ili nedostatku discipline.

Međutim, ljudsko tijelo nije jednostavna matematička jednačina. Na tjelesnu težinu, sastav tijela i način na koji organizam koristi energiju utiču brojni faktori: prehrana, fizička aktivnost, san, stres, hormonski status, metabolizam, genetika, ali i određena zdravstvena stanja. Jedan od važnih dijelova te priče može biti i inzulinska rezistencija.

Inzulin: Mnogo više od regulatora glukoze u krvi

Inzulin ima ključnu ulogu u regulaciji glukoze u krvi. Nakon obroka glukoza iz hrane ulazi u krvotok, a inzulin omogućava njen ulazak u stanice, gdje se koristi kao izvor energije ili skladišti za kasniju upotrebu.

Kada stanice postanu manje osjetljive na djelovanje inzulina, organizam odgovara pojačanom proizvodnjom ovog hormona kako bi održao koncentraciju glukoze u krvi u normalnim granicama. Upravo zato inzulinska rezistencija nije samo pitanje „visokog šećera“. Riječ je o kompleksnom metaboličkom stanju koje može dugo biti prisutno prije nego što se pojave značajnije promjene u vrijednostima glukoze.

Inzulinska rezistencija i hormoni kod žena

Kod žena je posebno važno posmatrati odnos između metabolizma i hormona. Inzulinska rezistencija često se razmatra u kontekstu sindroma policističnih jajnika (PCOS), odnosno poliendokrinog metaboličkog ovarijskog sindroma (PMOS), gdje poremećaji u inzulinskoj signalizaciji mogu biti povezani s povećanom proizvodnjom androgena, odnosno muških polnih hormona.

Zbog toga se kod pojedinih žena mogu javiti neredovni menstrualni ciklusi, akne, pojačana dlakavost, poteškoće s regulacijom tjelesne težine ili izraženija želja za hranom.

Ipak, nijedan od ovih simptoma sam po sebi ne znači da postoji inzulinska rezistencija ili hormonski poremećaj. Simptomi su prije svega signal da je potrebno sagledati širu sliku.

Nije sve u kalorijama

Prehrana, naravno, ima veoma važnu ulogu, ali metaboličko zdravlje ne može se svesti samo na odnos unesenih i potrošenih kalorija. Kvalitet sna, nivo svakodnevnog stresa, količina kretanja, mišićna masa te hormonski i metabolički status zajedno čine širu sliku.

Hronični nedostatak sna, dugotrajni stres i nedovoljna fizička aktivnost mogu otežati regulaciju apetita, glukoze i tjelesne težine. Zato i dobro osmišljen plan prehrane može dati slabije rezultate ako se ostali faktori zanemare.

Mišići: Često zanemaren dio metaboličkog zdravlja

Kada se govori o inzulinskoj rezistenciji, prehrana je obično prva tema. Jednako je važno govoriti i o fizičkoj aktivnosti, a posebno o treningu snage.

Mišićno tkivo nije važno samo zbog izgleda i fizičke snage. Skeletni mišići jedno su od najvažnijih mjesta u organizmu za preuzimanje i korištenje glukoze. Tokom fizičke aktivnosti mišićne kontrakcije potiču ulazak glukoze u mišićne stanice, a redovno vježbanje doprinosi boljoj osjetljivosti na inzulin i efikasnijem korištenju glukoze.

Zato trening ne treba posmatrati samo kao način da se „potroše kalorije“. Trening je važan metabolički alat. Trening snage ima posebnu ulogu jer pomaže očuvanju i izgradnji mišićne mase, a veća količina aktivnog mišićnog tkiva znači i veći kapacitet organizma za korištenje glukoze.

Kada žena želi poboljšati tjelesnu kompoziciju i metaboličko zdravlje, cilj ne bi trebao biti samo manji broj na vagi. Mnogo je korisnije razmišljati o tome kako istovremeno smanjiti višak masnog tkiva i sačuvati ili povećati mišićnu masu. Upravo zbog toga trening snage zaslužuje mnogo više pažnje u pričama o zdravom gubitku tjelesne težine.

Gdje su u svemu tome suplementi?

Kao magistra farmacije, često se susrećem s pitanjem: „Koji suplement trebam uzimati za inzulinsku rezistenciju, hormone ili mršavljenje?“

Suplement može biti koristan kada za njim postoji opravdana potreba i kada je pravilno odabran. Međutim, on ne bi trebao biti zamjena za osnovne životne navike, niti za terapiju kada je ona potrebna.