Anksiozni poremećaj traje duže, javlja se često bez jasnog povoda i počinje upravljati svakodnevnim životom.

Intervju: Dr. sc. Vahida Djedović, psihoterapeut

Vahida Djedović je psihoterapeutkinja sa više od dvadeset godina iskustva, spisateljica i autorica četiri knjige iz oblasti psihologije i ličnog razvoja. Magistrirala je na temi biblioterapije, a doktorirala istražujući odnos emocija i kreativnosti. Posljednjih pet godina radi samostalno, posvećena psihoterapiji, edukaciji i razvoju mentalnog zdravlja. Međunarodna je predavačica i česta gošća kongresa, simpozija i drugih naučnih skupova. Posebnu strast u svom radu pronalazi u radionicama, gdje kroz iskustveno učenje spaja nauku, kreativnost i lični rast.

Mentalno zdravlje danas zauzima sve značajnije mjesto u razgovorima o ukupnom zdravlju, a anksioznost je jedan od izazova s kojim se suočava sve veći broj ljudi. Ubrzan tempo života, svakodnevni pritisci i stres mogu utjecati na emocionalno stanje pojedinca, zbog čega je važno na vrijeme prepoznati simptome i potražiti adekvatnu stručnu podršku. Razumijevanje anksioznosti prvi je korak ka očuvanju psihičkog zdravlja i kvalitetnijem životu.

O ovoj temi razgovarali smo s dr. sc. Vahidom Djedović, psihoterapeutkinjom s dvadeset godina iskustva u radu s osobama koje se suočavaju s anksioznošću, depresijom, traumama, nesanicom, bračnim poteškoćama te gubitkom samopoštovanja i samopouzdanja. Kroz individualnu i grupnu psihoterapiju, terapiju parova, shema terapiju i biblioterapiju, kao i poslovno savjetovanje, pomaže ljudima da bolje razumiju vlastite izazove i pronađu načine za njihovo prevazilaženje. U nastavku donosimo razgovor o anksioznosti – kako je prepoznati, razumjeti i na koji način stručna podrška može doprinijeti očuvanju mentalnog zdravlja.

Anksioznost je danas jedna od najčešće spominjanih tema u području mentalnog zdravlja – kako je Vi definirate?

Anksioznost je stanje stalne pripravnosti, pa osoba koja je anksiozna ima osjećaj da je opasnost tu negdje, iako je ne vidi. To je, zapravo, psiha koja ne uspijeva da se odmori, nego stalno skenira šta bi moglo poći po zlu. U suštini, anksioznost nije neprijatelj, nego je signal, a problem nastaje kada taj signal postaje preglasan.

Kako razlikovati prolazni stres od anksioznog poremećaja?

Stres je najčešće vezan za neki konkretan događaj i prolazi kad taj događaj prođe. Anksiozni poremećaj traje duže, javlja se često bez jasnog povoda i počinje upravljati svakodnevnim životom. Kad osoba ne može više normalno spavati i opustiti se, kad ne može normalno funkcionisati i koncentrisati se, onda ne možemo samo govoriti o stresu.

Koji su najčešći psihički i fizički simptomi anksioznosti?

Najčešći simptomi su stalna zabrinutost, osjećaj da će se nešto loše desiti, unutrašnji nemir, razdražljivost, teškoće koncentracije i osjećaj gubitka kontrole.

Moji klijenti često kažu: „Ne znam šta mi je, ali znam da nisam dobro.“ To je vrlo tipična rečenica kod anksioznosti.

Da li primjećujete porast anksioznosti posljednjih godina i koji su mogući razlozi?

Porast anksioznosti u posljednje vrijeme apsolutno primjećujem, a u posljednjih nekoliko godina anksioznost je postala gotovo svakodnevna pojava.

Živimo u vremenu nesigurnosti, prevelike količine informacija, društvenih mreža, stalnog poređenja i pritiska da budemo uspješni, dostupni i „dobro“. Ljudi su umorni, ali kao da nemaju dozvolu da zastanu.

Koliko svakodnevne navike poput sna, prehrane i fizičke aktivnosti utiču na pojavu ili intenzitet simptoma?

Ishrana utječe više nego što mislimo. San je osnovna psihološka regeneracija, a kada ga nema, nervni sistem postaje preopterećen. Loša ishrana, previše kofeina, šećera i neredovni obroci mogu dodatno pojačati simptome. Tjelesno i psihičko zdravlje nisu odvojeni sistemi. Oni stalno razgovaraju.

Kada osoba treba potražiti pomoć psihologa ili drugog stručnjaka?

Osoba treba potražiti pomoć onog trenutka kada primijeti da joj anksioznost više ne dopušta da živi kvalitetno. Kada počne izbjegavati ljude, situacije ili obaveze ili kada joj tijelo stalno šalje signale alarma. Ne treba čekati da pukne (po šavovima) da bismo potražili pomoć. Pomoć je znak odgovornosti prema sebi, a ne znak slabosti.

Kakva je uloga farmaceuta u prepoznavanju osoba koje se suočavaju s anksioznošću?

Farmaceuti su često prvi kontakt, jer ljudi mnogo lakše dođu samoinicijativno po „nešto za smirenje“ nego što će otići na psihoterapiju. Osim toga, žele što prije riješiti problem i kao da nemaju vremena da čekaju. Upravo zato farmaceuti imaju važnu ulogu u prepoznavanju, slušanju i usmjeravanju osobe da potraži stručnu pomoć. Ponekad i ta jedna rečenica razumijevanja može biti prvi korak ka oporavku.