Emocionalna bol ne nastaje i ne razvija se izolovano od društvenog okruženja.
Piše: Belmin Bećirović, diplomirani socijalni pedagog
Belmin Bećirović završio je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Univerziteta u Tuzli, na Odsjeku za poremećaje u ponašanju. Trenutno je pripravnik u JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla. Autor je brojnih stručnih radova iz oblasti pedagogije i psihologije, među kojima izdvaja radove „Uloga porodice u prevenciji rizičnih ponašanja kod djece i adolescenata“ i „Uloga trenera kao pedagoškog i psihološkog faktora u razvoju mladih sportista“. Učestvovao je na brojnim seminarima i međunarodnim konferencijama iz oblasti psihoterapije i psihosocijalne podrške.

Uvod – Kada bol nije vidljiva
Savremeni način života donosi brojne izazove koji mogu značajno utjecati na mentalno zdravlje pojedinca. Svakodnevni stres, porodični problemi, narušeni međuljudski odnosi, osjećaj usamljenosti, nesigurnost i emocionalna iscrpljenost postaju sve prisutniji u životima ljudi različitih dobnih skupina. Za razliku od fizičke boli, emocionalna bol često ostaje nevidljiva, neprepoznata ili potisnuta, zbog čega pojedinci nerijetko traže načine da je što prije ublaže.
U takvim okolnostima lijekovi mogu postati način suočavanja s neugodnim emocionalnim stanjima. Posebno zabrinjava pojava samoinicijativnog uzimanja lijekova za smirenje, spavanje ili ublažavanje različitih tjelesnih simptoma koji mogu biti povezani sa stresom i emocionalnim opterećenjem. Iako lijekovi imaju važnu ulogu u liječenju brojnih zdravstvenih stanja, njihova nepravilna upotreba ne rješava nužno uzrok emocionalne patnje.
Postavlja se važno pitanje: pokušavamo li ponekad lijekovima ublažiti ono o čemu ne znamo, ne možemo ili se ne usuđujemo razgovarati?
Farmaceutski aspekt – Lijek kao brzo rješenje?
Farmacija ima značajnu ulogu u očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja. Lijekovi koji djeluju na nervni sistem mogu biti važan dio liječenja različitih psihičkih poremećaja i drugih zdravstvenih stanja, ali njihova primjena zahtijeva stručnu procjenu, odgovarajuće indikacije i praćenje terapije.
Problem nastaje kada pojedinac samostalno odlučuje o uzimanju lijekova, koristi terapiju propisanu drugoj osobi, povećava dozu bez konsultacije sa zdravstvenim stručnjakom ili lijekove posmatra kao jedini način suočavanja sa stresom i emocionalnom nelagodom.
Posebnu pažnju potrebno je posvetiti lijekovima za smirenje i spavanje, naročito benzodiazepinima, čija nekontrolisana i dugotrajna upotreba može dovesti do tolerancije, fizičke i psihičke zavisnosti te drugih neželjenih posljedica.
Važnu ulogu u prevenciji ovakvih ponašanja ima farmaceut. Kao zdravstveni stručnjak koji je često lako dostupan građanima, farmaceut može pružiti informacije o pravilnoj primjeni lijekova, mogućim interakcijama i rizicima samoinicijativnog uzimanja terapije. Također može prepoznati kada je potrebno osobu uputiti ljekaru ili drugom odgovarajućem stručnjaku.
Farmaceut ne treba posmatrati samo kao osobu koja izdaje lijek, već i kao važnu kariku u zdravstvenoj edukaciji, prevenciji i unapređenju kvaliteta života.
Socijalnopedagoški aspekt – Emocionalna bol zahtijeva razumijevanje
Emocionalna bol ne nastaje i ne razvija se izolovano od društvenog okruženja. Porodični odnosi, vršnjačka prihvaćenost, iskustva odbacivanja, nasilje, socijalna izolacija i različiti životni izazovi mogu značajno utjecati na emocionalnu stabilnost pojedinca.
Upravo zbog toga socijalna pedagogija ima značajno mjesto u razumijevanju i prevenciji poteškoća koje narušavaju mentalno zdravlje.
Socijalnopedagoški pristup usmjeren je na pojedinca, njegove potencijale, potrebe, životne okolnosti i odnose s okruženjem. Njegov cilj nije samo prepoznavanje teškoća nego i osnaživanje osobe da razvija sposobnosti potrebne za suočavanje sa svakodnevnim izazovima.
Jedan od važnih aspekata ovog pristupa jeste razvoj emocionalne pismenosti. Sposobnost prepoznavanja, imenovanja i izražavanja vlastitih emocija predstavlja važan preduslov za zdravije suočavanje sa stresom. Osoba koja prepoznaje vlastite emocionalne potrebe lakše može potražiti podršku i izabrati konstruktivne načine rješavanja problema.
Socijalni pedagog kroz preventivni, savjetodavni i podržavajući rad može doprinijeti stvaranju sigurnog okruženja u kojem pojedinac neće osjećati potrebu da svoje teškoće prikriva ili potiskuje. Posebno je značajna saradnja s porodicom, obrazovnim ustanovama i lokalnom zajednicom, jer upravo ova okruženja mogu predstavljati važne izvore podrške.
Podrška umjesto samoliječenja – Put ka osnaživanju pojedinca
Kada se pojedinac suoči s emocionalnom boli, prvi korak ne mora biti pronalaženje načina da se ona što prije ukloni, već razumijevanje onoga što je uzrokuje. Razgovor s osobom od povjerenja, razvijanje zdravih navika, uključivanje u društvene aktivnosti i jačanje socijalnih veza mogu predstavljati važne zaštitne faktore mentalnog zdravlja.
Socijalna podrška ima posebno značenje jer pojedincu pruža osjećaj pripadnosti, prihvaćenosti i sigurnosti. Ponekad upravo mogućnost da nekome ispričamo ono što nas opterećuje predstavlja prvi korak ka traženju adekvatne pomoći.
Važno je naglasiti da razgovor i podrška ne predstavljaju zamjenu za medicinsko liječenje kada je ono potrebno. Kod određenih stanja farmakoterapija je važan dio liječenja, a psihosocijalna podrška može je nadopuniti.
Zato je neophodno razvijati saradnju različitih stručnjaka i institucija. Farmaceut može doprinijeti sigurnoj i odgovornoj primjeni lijekova, socijalni pedagog prevenciji, osnaživanju i povezivanju pojedinca s podržavajućim okruženjem, dok drugi zdravstveni stručnjaci osiguravaju odgovarajuću procjenu i liječenje.
Zaključak – Čovjeku je potrebno više od recepta
Samoliječenje emocionalne boli predstavlja važan društveni i javnozdravstveni izazov. U vremenu u kojem se često traže brza rješenja, postoji opasnost da se emocionalne teškoće posmatraju isključivo kao simptomi koje je potrebno ukloniti, zanemarujući njihove uzroke i životne okolnosti u kojima nastaju.
Lijekovi imaju neprocjenjivu ulogu kada se koriste odgovorno i u skladu sa stručnim preporukama. Ipak, očuvanje mentalnog zdravlja zahtijeva širi pristup koji uključuje razumijevanje, edukaciju, socijalnu podršku, emocionalno osnaživanje i pravovremeno traženje stručne pomoći.
Farmacija i socijalna pedagogija, svaka iz svoje perspektive, mogu doprinijeti stvaranju društva u kojem se mentalno zdravlje ne svodi samo na terapiju, nego podrazumijeva brigu o čovjeku u cjelini.
Jer iza potrebe za lijekom ponekad se krije potreba da budemo saslušani, shvaćeni i prihvaćeni. A prvi korak ka pomoći često nije nova tableta, nego razgovor koji smo dugo odgađali.